Istraživanja

Istraživanja na Duklji su započeta još u drugoj polovini XIX vijeka. Naročitu pažnju evropske naučne javnosti pobudilo je objavljivanje tzv.”Podgoričke čaše” 1873 godine, koja je pronađena negdje na Duklji, najvjerovatnije u grobnici zapadne nekropole na potezu Lovišta. Čašu, ustvari stakleni tanjir sa ugraviranim ranohrišćanskim predstavama, otkupio je poznati ruski kolekcionar Vasiljevski nakon čega je sa preostalim dijelom njegove kolekcije dospjela do poznatog muzeja Ermitaž u Sankt Peterburgu u Rusiji, gdje se i danas nalazi.

Prvi opis grada i njegovih nekropola dao je Francuski konzul Priko de Sent-Meri koji je 1879 posjetio Duklju.U svom izvestaju on opisuje, pored arhitekture, i tridesetak tumula koji se nalaze u okviru gradskih bedema. Nakon njegovih opisa F. Saski je 1882 načinio po prvi put plan grada. Prva arheološka istraživanja na Duklji vršio je po nalogu i podršku knjaza Nikole I, Pavle Rovinski u pet kampanja od 1890 do 1892 godine, kada je istražen najveći prostor grada. Plan Rovinskog je bio da sprovede arheološka iskopavanja duž glavne ulice decumanus počevši od ulaznih vrata na zapadu, i time istražuje najznačajnije građevine antičke Duklje. J.A.R. Munro sa engleskom ekipom arheologa 1893 godine nastavlja istraživanja i otkriva ranohrišćanski kompleks i srednjevjekovnu krstoobraznu crkvu u istočnom dijelu grada. Kao sintezu ovih istraživanja a i njegovih opažanja i izučavanja na terenu Pjero Stikoti 1913 godine objavljuje u Beču do sada najkompletniju monografiju o Duklji Die römischen Stadt Doclea in Montenegro. Ovim istraživanjma su opisani i počeci arheologije na tlu Crne Gore.

Prvi opis grada i njegovih nekropola dao je Francuski konzul Priko de Sent-Meri koji je 1879 posjetio Duklju.U svom izvestaju on opisuje, pored arhitekture, i tridesetak tumula koji se nalaze u okviru gradskih bedema. Nakon njegovih opisa F. Saski je 1882 načinio po prvi put plan grada. Prva arheološka istraživanja na Duklji vršio je po nalogu i podršku knjaza Nikole I, Pavle Rovinski u pet kampanja od 1890 do 1892 godine, kada je istražen najveći prostor grada. Plan Rovinskog je bio da sprovede arheološka iskopavanja duž glavne ulice decumanus počevši od ulaznih vrata na zapadu, i time istražuje najznačajnije građevine antičke Duklje. J.A.R. Munro sa engleskom ekipom arheologa 1893 godine nastavlja istraživanja i otkriva ranohrišćanski kompleks i srednjevjekovnu krstoobraznu crkvu u istočnom dijelu grada. Kao sintezu ovih istraživanja a i njegovih opažanja i izučavanja na terenu Pjero Stikoti 1913 godine objavljuje u Beču do sada najkompletniju monografiju o Duklji Die römischen Stadt Doclea in Montenegro. Ovim istraživanjma su opisani i počeci arheologije na tlu Crne Gore.

Istraživanja su nastavljena poslije drugog svetskog rata u periodu od 1954 do 1962 godine kada se radilo na istraživanju nekropola i na revizionom iskopavanju arhitekture grada. Tokom ovih iskopavanja istražena je tzv. Jugoistočna nekropola na kojoj se sahranjivanje datuje od pocetka I vijeka do sredine IV vijeka i dio Zapadne nekropole na kojoj sahranjivanje traje tokom IV i V vijeka. Veliki broj artefakata pronađenih u grobovima (danas se čuvaju u Muzeju grada Podgorice), govore o bogastvu i intenzivnim kulturno trgovinskim vezama Duklje sa ostalim djelovima Rimskog carstva. Nakon ovih istraživanja nekropola objavljena je knjiga Antička Duklja- nekropole.

Unutar gradskog areala u poslijeratnom periodu su se vršila reviziona iskopavanja manjeg obima: ponovno istraživanje foruma, civilne bazilike, termi i ranohrišćanskih objekata čiji rezultati nisu upotpunosti objelodanjeni.

JU Muzeji i galerije Podgorice Poslednjih nekoliko godina istraživanja na Duklji sprovodi JU Muzeji i galerije Podgorice. U ovoj organizaciji vršena su iskopavanja manjeg obima 2005 godine, te većih razmjera u periodu od 2009. do 2011 godine.

Tema arheoloških istraživanja se usmjerila tzv. objektu IX, koji se nalazi istočno od foruma, neposredno uz glavnu ulicu - decumanus, sa njene sjeverne strane. U kampanji sprovedenoj 2005. godine radilo se po kvadratnoj mreži koja je postavljena paralelno sa ulicom, po sistemu kopanja naspramnih kvadrata dimenzija 5x5m (šah polja). Radovi na objektu IX su nastavljeni 2009 godine kada se pretpostavilo da objekat predstavlja hramovski kompleks koji se nalazio u samom središtu grada, sa izlazom na glavnu ulicu. U ovim istraživanjima, prostorije unutar objekta su se posmatrale kao cjeline te se odustalo od istraživanja po kvadratnoj mreži. Iste godine izvršena je i konzervacija zidova. Iskopavanja koja su uslijedila 2010 godine imala su za cilj potpuno otkrivanje cele hrama te dovršavanje iskopavanja prostorije 3-IX koja su započeta prethodnih godina. Na prostoru cele hrama otkrivena je podna konstrukcija sa ostacima mozaika, u atrijumu popločanje kamenim pločama sa odvodnim kanalima a u prostoriji 3-IX ostaci kasnoantičkih radionica za izradu metalnih i staklenih predmeta. Ova kampanja je donjela i najviše podataka na osnovu kojih su se determisali gabariti i hronološki okviri hrama. Na osnovu izgleda cele i ostataka kamene plastike hram bi najvjerovatnije pripadao tipu prostilos. U jednom dijelu objekta IX otkriveni su ostaci mlađih objekata koji nisu jasno definisani.

Kampanje u periodu oktobar-novembar 2009-te i septembar-oktobar 2010-te. dale su veoma značajne rezultate. Otkriven je arhitektonski kompleks koji se sastoji od kapitolnog hrama i atrijuma kojeg sa južne strane zatvara niz prostorija. Istraživanje prostorije 3-IX pokazao je da se radi o dijelu jednog objekta koji je “kontinuirano “ bio u upotrebi u periodu od I-VI vijeka.

Osim iskopavanja po prvi put se tokom februara i marta 2011. godine radila i obrada pokretnog materijala sa područja antičkog grada. Njome je takođe upotpunjena slika života u okviru prostorije 3 /IX. Iste godine u mjesecu julu nastavilo se sa iskopavanjem. Ovim istraživanjima istraženi su stariji objekti na području hramovskog kompleka koji su arheološkim materijalom sigurno datovani u II vijek. Na taj način se upotpunila slika života antičke Duklje na ovom prostoru.

Sponzori